This and that. That there is.

Month: October 2019

Industrijskim izbjeljivačem protiv autizma – Monitor.hr

Učiti kemiju u osnovnoj školi mnogima od nas nesumnjivo je bilo poprilično dosadno. Iako je riječ o znanosti koja, ako imate imalo afiniteta, biva i logična i estetski lijepa, činjenica je da ne spada u onu grupu univerzalnih stvari koje nam u stvarnom životu mogu biti od praktične vrijednosti.

Ili nam se tako samo čini.

Na nastavi kemije, već u osnovnoj školi, naučimo neke univerzalne stvari koje su itekako primjenjive u stvarnom životu: primjerice, da kiseline razrjeđujemo sipavši ih u vodu, a ne obrnuto: sipanje vode u kiselinu (ili lužinu!) može izazvati burne reakcije. Nekad smo trebali znati kako je riječ o hidrataciji molekula koja rezultira egzotermnom reakcijom kako bismo dobili prolaznu ocjenu.

U međuvremenu smo narasli, zapravo zaboravili što znači egzotermno, a što endotermno, možda se netko sjeti i kako se kiseline (osim sumporne) ipak mogu razblaživati dodavanjem vode u kiselinu kap po kap, uz puno miješanja. To je zapravo nebitno – bitno je bilo zapamtiti da se voda ne stavlja u kiselinu, da je to opasan proces, da posuda može pući, da kiselina može špricati u lice i da pri tom poslu treba biti jako oprezan.

Ako ništa drugo, ostat će od te edukacije barem onaj kvantum opreza koji kaže kako s kiselinom u kućanstvu postupamo oprezno i u rukavicama, ne nadvijajući se nad mjesto gdje ju sipamo, ne udišući isparenja koja pritom nastaju. Pri otvorenom prozoru.

Natrijev klorit (NaClO2) jedna je od stvari o kojima smo učili još u osnovnoj školi, iako vjerojatno u nešto širem kontekstu, onom zašto se ne smije miješati varikina sa solnom kiselinom, odnosno zašto nije dobro miješati dvije vrste sredstava za čišćenje kanalizacijskih odvoda, što uostalom uvijek i piše na tim bocama: dolazi do oslobađanja vrlo otrovnog klora.

E, sad. Kako je nekom palo na pamet da liječi tom kemikalijom, koja se inače koristi za dezinfekciju i izbjeljivanje, koja je korozivna i, zanimljivo, pod određenim uvjetima zapaljiva pa i eksplozivna?

U svakom slučaju, riječ je o vrlo gadnoj kemikaliji koju ne želite niti na koži, a kamoli u probavnom traktu, ali ona ipak ima svoje pacijente više nego spremne igrati se s vlastitim ili tuđim zdravljem: i kod nas su se pojavili sljedbenici čudesne metode, još jedne od mora čudesnih metoda za liječenje autizma. I svih mogućih karcinoma. HIV-a. Šuljeva.

Riječ je o proizvodu nazvanom MMS, odnosno “Miracle Mineral Supplement”. Ta 28% otopina natrijevog klorita, sudeći prema tvrdnjama Kerri Rivere, propagatorice čiji se nauk u posljednje vrijeme širi i Hrvatskom, ima moć da iz dječjih crijeva istjera parazite koji, kako ta krasna teorija tvrdi, uzrokuju autizam.

Ima li što gluplje od ideje da autizam uzrokuju crijevni paraziti koje moderna znanost nije u stanju prepoznati? Neobični paraziti koji su otporni na antiparazitike, ali ne i na čudesnu MMS metodu koja će ih posve sigurno sve pobiti? Sve me to podsjeća na jednako luđačku ideju o liječenju karcinoma sodom bikarbonom, što je rezultiralo dokazanom smrću nekoliko osoba.

U slučaju MMS-a, također postoje snažne indicije o barem jednoj smrti povezanoj s tim pripravkom.

Najzad, proizvođač MMS pripravka, Louis Daniel Smith, vjerojatno će završiti slično kao i Tullio Simoncini, ako ne i gore: prijeti mu do 32 godine zatvora. Update: dobio je samo 51 mjesec zatvora i financijsku kaznu. U međuvremenu, prodaje MMS-a dohvatili su se drugi prodavači magle

Nadam se kako je sad već svakom razumnom čitatelju jasno da je ovdje riječ o prljavoj igri pokvarenog prodavača magle, osobe koja ne mari za tuđe živote već za svoj sramotan izvor zarade.

No, što je ono s roditeljima i autističnom djecom?

To je teška i u svojoj biti tužna priča.

Biti roditelj autističnog djeteta teško je, i posve je prirodno da roditelji žele naći bilo kakav način da pomognu vlastitom potomku. Ta je želja urođena i plemenita, no ponekad se dogodi da se ta ona potencira s glupošću ili možda čak i kakvom patologijom u roditeljskoj glavi, pa se roditelj pretvori u egzekutora vlastitog djeteta. Update: spomenuti roditelji u međuvremenu su osuđeni na zatvorske kazne.

U slučaju MMS-a, rekao bih kako je ludilo postalo od one posebne vrsti, pa se roditelji zatvaraju na Facebook grupe koje imaju strogo kontroliran pristup, te se tamo međusobno ohrabruju dok vlastitoj djeci sipaju izbjeljivač u organizam, tjeraju ih da piju otopinu ili ih čak i klistiraju njome.

Logika je tu na neobično mnogo mjesta zakazala, kao i zdrav razum. Ono što mi u ovoj priči prvo upada u oči je kolizija između onog što zagovornici alternative tvrde – da je autizam značajno narastao tek posljednjih desetljeća – s poznatom poviješću: naime, ljudi su prije sto godina imali puno više parazita u organizmu nego danas, što je oprečno samoj ideji da paraziti izazivaju autizam, jer je, kažu alternativci, autizam bolest modernog doba, gle čuda baš onog koje se lijepo riješilo crijevnih parazita u djece i odraslih!

Kako su informacije s FB grupa ipak malo procurile u javnost, usuđujem se komentirati ono što o procesu znamo: jadno dijete dobije klistir, dva, tri… ili više njih dnevno (jer čemu stati kad ludilo uzme maha?) i nakon toga roditelji ponosno slikaju ono što iz djeteta izađe i spominju neke male crvene crviće koji se vide, to su oni najmanje otporni, pa valja sad povećati dozu… te isto tako onu tipičnu alternativnu matru da se dijete osjeća loše i povraća i boli ga trbuh zato što lijek djeluje, pa je to argument da tako treba nastaviti, i jače, samo treba izdržati i vidjet ćete kako će djetetu nestati autizam!

U svijetu ne postoji niti jedan slučaj autizma koji je “izlječen”, na ovaj ili onaj način. Riječ izlječen namjerno pišem u navodnicima zato što je autizam sindrom sa širokom paletom simptoma i manifestacija. Autistična djeca nisu ona koja samo sjede u kutu, nikoga ne gledaju i ljuljaju se, ili ispuštaju krike. Autistične osobe mogu puno više od toga – mogu ostvariti kontakt očima, mogu razgovarati, mogu čak i pronaći posao i postati u velikoj mjeri samostalne osobe.

To, naravno, zahtjeva puno roditeljskog truda i rada s djetetom. No, baš taj silan trud otvara vrata psihološkoj slabosti kod roditelja i nadu u čudesan lijek.

Problem s autističnom djecom je što ona izgledaju posve obično, za razliku od, primjerice, djece rođene s Downovim sindromom.

I u jednom i u drugom slučaju rekao bih, ovako nestručan, da nije riječ o bolesnoj djeci, već o drugačijoj djeci – autistična djeca i ona s Downovim sindromom funkcioniraju na neki drugi način. Nekad smo bili neobrazovani i smatrali ih ludim ili zaostalim, danas smo ipak pametniji, prihvaćamo ih takvima kakvi jesu i nalazimo im prikladna mjesta u zajednici.

No, nitko ne liječi djecu s Downovim sindromom kojekakvim alternativnim pripravcima i magičnim rješenjima. Možda je najveći razlog u tome što se na djeci s Downovim sindromom odmah vidi o čemu se radi, pa se i roditelji brzo pomire s činjenicom da je to to, i gdje su mogućnosti i gdje su granice.

Djeca s autizmom drugačija su iznutra, a izvana su identična ostatku populacije. Možda ta činjenica baš muči roditelje i tjera ih na vječno traženje magičnog lijeka koji će njihovo dijete čudesno pretvoriti u neko “normalno” dijete?

Ne mogu roditeljima autistične djece dijeliti savjete, nisam za to stručan. Mogu im samo reći ono što ionako već i sami znaju: volite svoje dijete i radite s njim, puno, puno.

No, roditeljima koji svojoj djeci daju klistir korozivne otopine ipak mogu, i želim dati jedan dobar savjet: kad se već igrate sa zdravljem vlastitog djeteta, zašto terapiju ne biste isprobali prvo na sebi, dozom prilagođenom vašoj fizionomiji?

Naime, logično je: ako budete (a hoćete, vjerujte mi) imali žestoke bolove, povraćanje i proljev, znači da lijek i na vama djeluje. A vi nemate autizam, zar ne?

Osim toga, ako i vi uskoro počnete izbacivati tanke crvene niti (u stvarnosti izgriženu sluznicu crijeva, nikakve male neotporne crviće) onda to znači da i vi u organizmu imate te crve uzročnike autizma. Ali vi niste autistični?

Ili možda ipak jeste?

 

P.S. A sad ozbiljno: nisam liječnik i ne mogu davati medicinske savjete, no ipak nikome ne savjetujem da se igra s korozivnim tekućinama. Nemojte ih davati svom djetetu. Nemojte ih konzumirati. Ne dajte to niti kućnim ljubimcima, niti biljkama: izbjeljivače koristite samo za svrhu za koju su namijenjeni: dezinfekciju neživih stvari i izbjeljivanje.

Visits: 218

Hackiralo Bendera – Monitor.hr

Update: u trenutku prijenosa ovog teksta iz 2017. godine na blog, aktualna vijest je da je bivši CTO NiceHasha uhićen u Njemačkoj pod optužbom za cyber kriminal. Slovenska policija i dalje istražuje kako su mogli nestati kriptonovčići sa NiceHash platforme. Tsk…

 

Ako vas je zahvatilo kriptonovčano ludilo i sa žarom u očima pratite koliko je svakog ranog jutra narastao Bitcoin, kupujete čim malo padne jer će sutra već vrijediti višestruko više, planirate rano umirovljenje ili ste već napustili posao kako biste se psihički pripremili za život milijardera… onda ovo nije tekst za vas.

Želim reći da vas razumijem. U svojoj široj familiji imam izvrstan primjer kriptogroznice: gospođa u mirovini pitala me da joj objasnim što su te neke „kompjutorske valute”, jer je njoj njena prijateljica (sličnih godina) nedavno rekla da je to super stvar i da zašto i ona ne bi, poput nje, ulagala u kriptovalute – jer je to bolje od dionica i svega.

One opreznije među nama zanimat će informacija o provali u NiceHash, online servis na kojem su zainteresirani mogli iznajmljivati svoju procesorsku snagu za rudarenje neke od milijardi kriptovaluta („… and counting”) ili je pak unajmljivati kako bi pojačali vlastite kriptomišiće.

U načelu, NiceHash je posrednik, middleman između ljudi koji žele prodati svoju procesorsku snagu i onih koji je žele kupiti. Pomalo Ostap Benderovski pristup: „ideje naše, benzin vaš”; no, ništa loše u tome. I to je vrsta biznisa, dapače mudrog: u vrijeme (one prave) zlatne groznice obogatili su se tek rijetki sretnici, dok su ostali izgubili – ali ne svi: trgovci koji su prodavali opremu za rudarenje su više ili manje svi lijepo, ne spektakularno ali lijepo zaradili. Tako i ovo posredništvo, zapravo dobro osmišljen i relativno siguran posao, prihod bez rizika, epitom trgovine. Drugi rade, oni nadziru, raspodjeljuju i čuvaju.

I sve je to lijepo dok se ne dogodi cyberkriminal: provala. Ne tako spektakularna kao pljačka prave banke, sa pucnjavom, jurnjavom i prevrtanjem vozila u plamenu, ali provala koja je lopovima uprihodila (trenutno, obzirom da vrijednost Bitcoinu raste) potencijalnih 73 milijuna dolara.

Netko je ušao, prebacio preko 4500 BTC-a na svoj račun i u pet minuta postao kriminalno bogat.

Update: na prethodnom linku lijepo se vidi kako je kriminalac pokupio BTC-e i zatim ih brzo, u nekoliko transakcija, pretvorio u druge kriptovalute kako bi zameo trag i lakše oprao novac; pametan kriminalac ne HODL-a, već pretvara tokene u stvarni novac.

Ti Bitcoini, baš kao i novac banke, nisu vlasništvo NiceHash-a, već onih rudara koji su iznajmljivali ili unajmljivali procesnu snagu, a tvrtka je bila samo posrednik. Kad opljačkaju banku, opljačkali su novac ljudi koji su ga banci povjerili na čuvanje.

No, banke su osigurane protiv takvih događaja; uvijek kad su u pitanju velike sume (pogotovo tuđeg) novca, mudro je osigurati se od neželjenih događaja. To košta (i uvrštava se u troškove koji se kasnije lijepo prebace na korisnike), ali pri nastupu štetnog događaja spašava glavu. Plus, banke su obavezne osiguravati se.

NiceHash je 2015. godine na svojim stranicama imao podatak o tome da surađuju sa tvrtkom BitGo koja, tvrdili su, u potpunosti osigurava sredstva u digitalnom novčaniku.

E, tu je problem. BitGo je tvrtka koja jest velika, respektabilna, možda i ozbiljna – ali to nije niti banka, niti osiguravajuća kuća. Riječ je o tehnološkoj tvrtci koja pruža određene usluge, i među njima jest način osiguranja digitalnog novčanika, a sama kupuje (pravo) osiguranje od ozbiljne osiguravajuće tvrtke.

BitGo ima određene sličnosti sa „starim” novčarskim sustavom jer osigurava do 250.000$ po novčaniku, plus 1% osigurane svote za veća osiguranja. No, ista tvrtka već je imala „nezgodu” sa Bitfinex provalom, unatoč hvaljenom sigurnosnom rješenju. No, valja napomenuti i kako se BitGo izvlačio od osiguranja zbog toga što je šteta nastala nepažnjom klijenta.

Ta je krađa tad skoro uništila Bitfinex koji je razmišljao čak i o raspodjeli gubitka među ulagačima koji nisu pokradeni, ali su se na kraju izvukli sa mnogomjesečnom otplatom ukradenog novca, dok svi gubitci nisu pokriveni.

Koliko, u takvom razvoju događaja, NiceHash može očekivati pokriće kroz BitGo? Sudeći prema objavi na službenoj Facebook stranici, moglo bi biti čupavo. Update: objava je potonula na stranici, a oni nekako guraju.

Iako se u video poruci (neka mi nitko ne zamjeri, ali poprilično amaterskom pokušaju kontrole štete – javite se, fantje, znam odlične PR stručnjake koji bi ovo pokrili daleko kvalitetnije) spominje iznimno sofisticiran hackerski napad (o čemu imam svoje neko mišljenje), problem bi mogao nastati ispostavi li se da je riječ o trivijalnom sigurnosnom previdu u sustavu ili nekoj drugoj ne-baš-tako sofisticiranoj tehnici, u kojem slučaju bi BitGo mogao raditi probleme oko osiguranja, a pitanje je da li bi NiceHash mogao ponoviti otplatu na način kako je to odradio Bitfinex.

No, ono što želim ovdje napomenuti nešto je posve drugo: kriptovalute su česta meta (uspješnih) cyberkrađa. I to je ono što vam evangelisti kriptovaluta i proroci novog financijskog doba neće reći. Digitalni novac krade se relativno često, i krade se u velikim količinama. I ne dobiju svi pokradeni svoj novac nazad.

Dakako, o tome se ne priča jednako kao što ni banka potencijalnim novim klijentima ne priča o mogućnosti da bude opljačkana, ili da krah novčarskog sustava spriječi klijenta u podizanju vlastitog novca, ili o nekoj trećoj, malo vjerojatnoj ali ipak realnoj strahoti.

Tako i kriptovalute: sve što u novinama možete o njima pročitati su fenomenalne priče o nevjerojatnom rastu i sretnoj budućnosti u kojoj će svi koji sad ulože biti multimilijunaši, ako ne i multimilijarderi, bez oranja i bez kopanja: sjediš, i na monitoru samo pratiš kako se automatski bogatiš.
Ono ružno vam nitko neće ispričati.

Jer, ne zaboravite: kriptovalute nisu regulirano tržište, već Divlji Zapad, i to u vrijeme zlatne groznice. Svašta se tamo može naći. Postoje dobri razlozi zašto su novčarske institucije tako snažno regulirane i nadzirane, upravo zato da se znaju pravila i da se zna što se čini u kojem trenutku, uključujući tu i izvanredne situacije.

U nereguliranom kripto svijetu, takve regule su vrlo slabe ili nepostojeće, što omogućuje veliku plastičnost tog tržišta, ali pritom i veliku nestabilnost i nesigurnost – puno veću od „klasičnih” novčarskih institucija.

Zato, pamet u glavu. Ne želim sugerirati niti da se bavite, niti da se ne bavite kriptovalutama. Odlučite sami. Pripazite samo na jednu stvar: kad vam netko krene prodavati priču, obavezno si dajte truda provjeriti i drugu stranu te medalje. To često zna biti naporno, ali jednako često i spašava od gubitka novca.

Jednoj stvari ne vjerujte: ne postoji sustav koji generira vrijednost na osnovu samog sebe; stariji će se sjetiti i domaćeg buma vrijednosnica kojima je vrijednost rasla bez obzira na poslovne rezultate tvrtke koja je izdala vrijednosnicu, a sjetit će se i kako je to završilo. Budite jako oprezni na benderovska obećanja o bilo kakvom bogatstvu preko noći, a da to ne uključuje ispunjavanje listića lutrije.

Najzad, u svjetlu gore opisanih sigurnosnih problema, jedan savjet od srca: nemojte koristiti aplikacije za financijsko poslovanje na mobilnim uređajima, kao niti bilo koji drugi softver koji čuva neke vama drage i vrlo tajne podatke, ako oni sami nisu čvrsto zaštićeni na način koji nije ovisan o platformi na kojoj se nalazi.

 

(krivi) Bender by Paulideo: https://free3d.com/user/paulideo

 

Visits: 195

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén