Kad slavne osobe obole od kakve zločeste boleštine, postanu magnet za razne opsjenare i prodavače magle koji u pacijentu visokog profila vide izvrsnu priliku za malo reklame. Naravno, ponekad se dogodi da poznate osobe podlegnu zloj bolesti, kako se to i kod nas dogodilo Mekkiju Torabiju, nakon čega je poznati iscjelitelj – netragom nestao. Dobro, nije netragom – posao je preselio u susjednu Bosnu, gdje generira jednake kontroverze. (update: izvorni link na monitoru bio je na site mekkitorabi.com na kojem se prevarant hvali postignućima u Bosni; domena je istekla, pa sam link zamijenio s aktualnijim uratkom)

Jednaka takva kontroverza pojavila se i oko nedavno preminulog Stevea Jobsa, trenutno vjerojatno najslavnijeg pokojnika. Faktički odmah po preminuću pojavile su se priče o njegovom kontroverznom liječenju karcinoma gušterače koji ga je vjerojatno (“vjerojatno” – jer nije poznato je li obavljena autopsija koja bi odredila uzrok smrti) koštao života. (update: službeni uzrok smrti)

Na jednoj strani skeptici, na drugoj alternativci. Prvi tvrde kako je Jobsov zakašnjeli početak tretmana karcinoma možda skratio očekivano vrijeme preživljavanja, dok drugi tvrde kako je Jobsa zapravo ubila kemoterapija/zračenje kojima on, izuzmemo li eksperiment u Švicarskoj, nikad nije bio podvrgnut.

I s jedne i s druge strane ne štedi se streljivo kojim se skeptici i alternativci, zapravo, više prepucavaju jedni s drugima; Jobs je tu tek visokoprofilno streljivo. Pokušajmo na svjetlo izvući informacije koje možemo smatrati točnima.

Jobsu je karcinom dijagnosticiran 2003. godine. 2004. godine Jobs objavljuje kako ima ozbiljne zdravstvene probleme i odlazi na kompliciranu operaciju koja daje zadovoljavajuće rezultate. Ili se barem tada tako mislilo. Svi kasniji zdravstveni problemi vjerojatno su posljedica primarne bolesti, no o tome možemo samo špekulirati; najzad, to i nije važno za ovu priču.

Poanta ove priče je činjenica da je Steve Jobs, nakon što je saznao da ima karcinom, potrošio devet mjeseci na pokušaj liječenja alternativnom terapijom: posebnom dijetom. Nakon toga se okrenuo medicini i živio koliko je živio: sedam godina, što je unutar medijana za tu vrstu pacijenata, a koja iznosi 10.3 godina. Steve Jobs, dakle, živio je unutar statističkog okvira kojeg je za tu bolest postavila medicinska znanost.

Pa ipak, skeptičniji skeptici požurili su izjaviti kako je njegovo odgađanje liječenja zbog pokušaja liječenja alternativnom medicinom smanjilo njegovo vrijeme preživljavanja. Istina je, o tome zapravo ne možemo suditi i nikada nećemo znati je li baš u njegovom slučaju pokušaj liječenja alternativnom terapijom ubrzao njegov odlazak s ovoga svijeta. Sve što znamo jest da je njegovo vrijeme preživljavanja bilo unutar predviđenog vremena. Naravno, nejasne premise otvaraju mogućnost špekulacije da je Jobs možda mogao biti s druge strane medijana (tj. preživjeti duže od 10.3 godina) da je na vrijeme krenuo s liječenjem karcinoma. Tu, ipak, želimo li biti “znanstveni” moramo biti posve iskreni i reći kako za tu pretpostavku ne postoje dokazi koji bi joj dali za pravo. Drugim riječima, ne postoje dokazi da je Jobsovo odugovlačenje sa započinjanjem medicinskog liječenja istome skratilo životni vijek. Takva je znanost, njena je zadaća traganje za istinom, pa čak i onda kad joj ta istina na prvi pogled ne odgovara.

S druge strane, alternativci nisu ograničeni takvom etikom, pa su zato neki od njih iskoristili prigodu da za Jobsovu smrt okrive zračenje i kemoterapiju, iako im se on – nije podvrgnuo. Ali, čemu se zamarati detaljima?

U ovoj priči postoje neki drugi detalji koje smo možda previdjeli, a koji sami po sebi mogu čitatelja navesti na razmišljanje.

Ponajprije, Jobsov pokušaj liječenja alternativnim metodama. Nitko zapravo ne zna što mu je u to vrijeme (nesumnjivo teških misli) bilo u glavi i kako je razmišljao. Moja procjena (dobra jednako kao i bilo čija) je da je Jobs, inače vegan, budist i osoba sklona zdravom načinu života – prvotno odlučio postupiti onako kako je on smatrao najboljim: umjesto kirurškog noža iskušati liječenje promjenom ishrane.

Devet mjeseci kasnije, nakon što se pokazalo da ta ideja ne drži vodu (jer je karcinom narastao ili iz nekog drugog razloga), Jobs čini vrlo pametnu odluku: mijenja mišljenje i odlazi na operaciju.

Za razliku od drugih ljudi koji, poneki iz vlastite tvrdoglavosti, a poneki zaluđeni alternativnim zločincima koji ih nagovore da prekinu ili odbiju medicinsku terapiju, Steve Jobs bio je dovoljno pametan da odvaže alternativno liječenje i medicinsku proceduru i donese ispravnu odluku. Mnogi to ne učine, i zapravo (samo)zavarani bajkovitim obećanjima alternativnih metoda liječenja ubrzaju vlastitu smrt.

Jobsov primjer zato je odličan primjer svima koji razmišljaju o zamjeni medicinskog liječenja svoje ozbiljne bolesti alternativnom: ako je jedan nesumnjivo inteligentan i poduzetan čovjek odlučio isprobati alterantivno liječenje, a zatim uvidio da od njega nema koristi i obratio se medicini, zar zaista mislite da vi znate bolje od njega? Ili vaš lokalni vrač? Jobs se na taj potez svakako nije odlučio olako, već je o njemu jako dobro razmislio, a za razliku od mnogih drugih, njemu su na raspolaganju bili pametni ljudi na obje strane i Jobs je posve sigurno nakon obimnog savjetovanja i promišljanja donio svoju konačnu odluku. Jobs se odlučio za medicinu.

Valja ovdje priznati: Steve Jobs jako je držao do privatnosti i tek će se saznati je li možda paralelno sa znanstvenim liječenjem pokušao i alternativne metode. Pokušao ili ne, sad je očito da mu nisu pomogle. Jedina alternativna metoda liječenja koju je iskušao, a za koju se pouzdano zna, opet, nisu kristalići ni alkalizirana voda, već eksperimentalna medicinska procedura kojoj se podvrgnuo 2009. godine u Švicarskoj. I koja bi se, da budemo posve iskreni, mogla nazvati kemoterapijom. Ali koja mu posve sigurno nije došla glave čak dvije godine nakon tretmana.

Zatim, nemojmo zaboraviti kako je riječ o vrlo bogatoj osobi, osobi koja si može priuštiti bilo što što poželi. Mislite li, da postoji alterantivna metoda liječenja koja funkcionira, mislite li zaista da si je Jobs ne bi priuštio? Ili dvije, tri? I tako brzo i jednostavno riješio svoju bolest. Pa ipak, nije se okružio kristalima, piramidama, alkaliziranim vodama, vulkanskim prahom i Orgonskim uređajima. Jobs je znao da je sve to bullshit i prodavanje magle. Dapače, mislite li da mu svoje usluge nisu nudili opsjenari puno bolji od ovih naših lokalnih? Zašto jedan inteligentan i sposoban čovjek nije prihvatio njihove ponude raznih kristalčića, piramidica, razmještanja kreveta i zavojnica od bakra, sitnica koje je mogao kupiti u neograničenim količinama i tako steći neograničenu zaštitu? Možda zato što je znao da – od toga nikakve koristi.

A nije da nije mogao kupiti – što je njemu bilo kupiti neku piramidu pa je staviti, eto tek tako, nikad se ne zna? Okititi se zavojnicama, razmjestiti cijelu kuću na drugo mjesto na kojem nema podzemnih voda? Ništa, ništa od toga bogati Jobs nije napravio. Nakon prvog pokušaja alternativnog liječenja, Jobs je prigrlio medicinu i ona mu je jedina dala toliko godina života koliko je proživio. Živo me zanima tko će reći kako bi sigurno živio duže da se nije bavio doktorima već da je pio alkaliziranu vodu ili stavio magnetski madrac na svoj krevet? (ne, ne sumnjam da neće biti takvih)

Najzad, sjetimo se i činjenice kako je Jobs vodio poprilično zdrav život. Vegan koji je, neki tvrde, vrlo rijetko znao pojesti i nešto malo ribe, čovjek koji je pazio na sebe i na svoje zdravlje. Ironično je, dakle, da upravo njega spominju ljudi koji tvrde kako zdrav život može spriječiti “bolesti modernog društva”. Iako je posve točno i medicinski potvrđeno kako zdrave životne navike uistinu mogu smanjiti opasnost od poprilične količine bolesti, to ne znači da zdrav život može spriječiti pojavu bolesti. Steve Jobs živio je zdravije od mnogih od nas, pa mu to nije puno pomoglo. Naravno, netko će odmah reći kako je na čelu velike tvrtke bio pod iznimno velikim stresom (pa je taj silni stres uzrok pojave bolesti i ne bi se pojavio da se Jobs bavio manje stresnim poslom), ali to je, oprostite mi na izrazu, također bullshit. Da, imao je stresan posao, ali ne mogu to usporediti sa stresom kojeg viđamo oko nas, stresom oca ili majke obitelji koji su izloženi teškim uvjetima na radnom mjestu i vječnom mogućnošću dobivanja otkaza što bi rezultiralo gladi u obitelji. Pa ipak, naši (polu)siromašni susjedi ne padaju po cesti kao muhe, iako je – realno gledajući – lifestyle statistika žestoko protiv njih: em jedu jeftinu hranu, em se dovoljno ne kreću, em su pod stalnim stresom i ne odmaraju se dovoljno. Da, i jedu meso. Ja se zaista čudim kako to da barem polovica stanovništva ove države već nije pocrkala od zloćudnih boleština svake vrste, obzirom na uvjete u kojima žive.

Ili to, ili nešto ne štima s pričom o tome kako zdrav lifestyle (ne način života već lifestyle, zaboga!) i poseban način prehrane mogu spriječiti pojavu kakve zle boleštine.

Zato, sljedeći put kada vam netko ponudi kakav turbopouzdan alternativni proizvod koji posve sigurno rješava sve vaše tegobe, zapitajte se: zašto im vrlo bogati i vrlo pametan Steve Jobs – nije vjerovao?

Kad smo već kod te teme, ako se sjećate frke koja se podigla oko Atlanti i škole u Šenkovcu, zatim tužbe protiv medija (uključujući tu i Monitor), te nagodbe Darka Maltara i Monitora u kojoj je ovaj pristao odustati od tužbi (dvije!) u zamjenu za reklamni prostor, imam nešto novosti.

Ministarstvo zdravstva reagiralo je na prijavu Dejana Vinkovića slanjem inspektora s mjernim uređajem koji je ispitao famozne Atlante. Dokument možete vidjeti ovdje, a ukratko možemo reći kako je ispitivanje pokazalo da Atlanta ne pretvara niti generira nikakva zračenja, odnosno da je riječ (tadaaaaa!) o – običnom komadu metala.

Naravno, nakon ovog poraznog ispitivanja možemo argumentirati kako je riječ o zračenjima koje znanost još nije otkrila (Tesline zrake, pretpostavljam?), ali takav argument predstavlja obično mazanje očiju, da ne pričam o tome da nije upotrebljiv kao dokaz na sudu. Dapače, u gore spomenutom dokumentu ministarstva se Atlanta specificira ovako: “… predmet ispitivanja spada u domenu bioenergije i pseudoznanosti”.

Naravno, opklada (“Odvjetnički demanti i protuprijedlog”) koju sam svojedobno ponudio gospodinu Maltaru i dalje stoji. Institut za fiziku bio je ljubazan prihvatiti zamolbu za pomoć u arbitraži, pa ako nalaz inspekcije nije dovoljan dokaz da Atlanta nema baš nikakvu funkcionalnost (osim, možda, estetske), neka g. Maltar predloži termin sastanka u Institutu kako bismo utanačili datum Velikog Eksperimenta.

Rezultati bi svakako mogli biti zanimljivi i Županiji glede povrata sredstava uloženih u kupnju vrlo skupih a beskorisnih metalnih ploča.

Visits: 190