Iako se danas pomalo čini kako su vjerski razlozi za odbijanje cijepljenja pali u drugi plan u odnosu na zastrašivanje sadržinom cjepiva, onim čudnim sastojcima čudnog imena – oni su i dalje živi i utječu na odluke vjernika.
Pravi vjernici više će brinuti o etičnosti ili vjerskoj podobnosti cjepiva negoli spojevima u njemu jer su u pitanju stvari puno trajnije od jedne doze imuniteta ili trajanja jednog života. Kako je riječ o religiji, valja ozbiljno shvatiti te nedoumice i razumjeti kako su jednom vjerniku one zbilja važne, dapače od životne važnosti (na svaki način): službeni stav neke religije (ili nekih vjerskih vođa) može odrediti hoće li se vjernici i njihova djeca cijepiti ili ne, a tu odluku neće poljuljati nikakvi znanstveni radovi ili argumenti stručnjaka.
Situacija, srećom, nije tako loša: sve tri (nama najinteresantnije) abrahamske religije podržavaju cijepljenje, uz određene izuzetke. Proučimo ih redom.
Kršćanstvo
Ne možemo govoriti o jedinstvenom stavu u kršćanskom korpusu: osim katoličke crkve koja ima jak centralizirani ustroj, postoje i manje centralizirane pravoslavne crkve, te često vrlo autonomne protestantske zajednice.
Katolici se za pitanja vjerske doktrine okreću Papi i Vatikanu: što se tamo kaže, postaje službeni stav te crkve, a niže rangiranim svećenicima ne dozvoljava se puno odstupanja od zacrtanih smjernica. Zbog toga je situacija u ovoj crkvi relativno čista: katolicima se preporučuje cijepljenje kao briga o zdravlju. Etički problem cjepiva vezan je u katoličanstvu faktički isključivo uz cjepiva koja su proizvedena korištenjem ljudskih embrionalnih stanica iz tkiva abortiranih plodova.
Stav katoličke crkve prema abortusu vrlo je jasan i beskompromisan: riječ je o grijehu ubojstva.
I tu nema mrdanja. Taj je grijeh tako snažan i tako velik, da se i stvari koje su lateralno vezane uz njega, poput iskorištavanja tkiva abortiranog djeteta smatraju grijehom.
No, do kud taj grijeh seže, i što je čovjeku vjerniku učiniti po tom pitanju?
Vatikanska akademija za život izdala je dva priopćenja vezana upravo uz problem korištenje cjepiva nastalih uz pomoć ljudskih stanica: jedno 2005. godine, za vrijeme pontifikata Pape Benedikta XVI. (Ratzinger), a drugo, kao pojašnjenje prvog, 2017. godine, za vrijeme pontifikata Pape Franje (Bergoglio).
Prvo priopćenje, izdano za pontifikata konzervativnog Pape, očekivano je teološki strogo i kroz široko objašnjavanje pojma grijeha i načina na koji grijeh može biti prenošen s jedne na drugu osobu, osuđuje bilo kakvo sudjelovanje koje ima veze s tkivom ubijene osobe. S druge strane, priopćenje prepoznaje i tumači potrebu za cijepljenjem protiv bolesti koje mogu izazvati ozbiljne probleme (u priopćenju se spominje Rubella i opasnost po trudnicu i plod), te se tim činom definira protuteža moralno negativnoj praksi izrade cjepiva pomoću embrionalnog tkiva. Prvo priopćenje definira da se grijeh u blagoj mjeri prenosi i na korisnike cjepiva, uz ogradu da je ipak bolje cijepiti se, nego riskirati zdravlje živućih.
Drugo priopćenje je pojašnjenje prvog i, pisano za pontifikata progresivnog Pape, ponovo potcrtava opasnosti od zaraznih bolesti, ali i razrješuje primatelje cjepiva (i njihove roditelje, kao i osobe uključene u proizvodnju cjepiva) grijeha; novi argumenti su činjenica da su današnji sojevi cjepiva vremenski jako udaljeni od izvornih stanica abortiranih osoba i stoga ne nose grijeh koji je nastao manipulacijom izvornih stanica, te argument kako danas više nije potrebno koristiti “svježe” abortuse za proizvodnju cjepiva (sva se rade od staničnih linija izdvojenih iz dva abortusa obavljena šezdesetih godina). Drugim riječima, stanične linije koje se danas koriste (a koje su nastale uzgojem iz izvornih stanica) nisu nastale na “griješan” način (prekidom trudnoće), a isto tako omogućuju izradu cjepiva bez potrebe za žrtvovanjem novih života, što je možda i najjači argument u korist primjene ovih sojeva.
Sve u svemu, što se katoličke crkve tiče, sva cjepiva su Ok i vjernici se ne trebaju plašiti prijenosa grijeha. Dapače, crkva preporučuje cijepljenje kao značajan oblik preventive oboljevanja od zaraznih bolesti, ali i zaštite drugih ljudi (grupni imunitet).
Pravoslavne crkve, bivajući decentralizirane (autokefalne), nisu u obavezi povinuti se centraliziranim odlukama, no to ne znači da među njima nema koordinacije – krajnji rezultat toga je stav o cjepivima koji je blizak stavu katoličke crkve: cjepiva, čak i ako su dobivena “na griješan način”, nisu grijeh. Ruska pravoslavna crkva, kao najveća pravoslavna zajednica, ohrabruje vjernike na cijepljenje. Srpska pravoslavna crkva zauzela je oprezniji, diplomatičniji stav koji se ne opredjeljuje niti na jednu stranu: “…smatra da treba uvažiti razloge naučne medicine, ali i bojazan roditelja od njenog primanja”. Praktično, to znači da se SPC ne protivi cijepljenju, ali se ne želi miješati – ostavljajući odluku o tome svakom pojedincu ponaosob.
Protestanti i druge denominacije kršćanstva imaju najrazličitija tumačenja: kako je njihova hijerarhija opuštenija od katoličke i od pravoslavne crkve, religijska tumačenja ovisna su o interpretaciji unutar same denominacije: neke zajednice smatraju kako je cijepljenje miješanje u Božju volju, dok neke smatraju kako je riječ o Božjem daru čovječanstvu. Neke su zajednice negdje između; pripadnici tih denominacija imaju veću ili manju slobodu u odlučivanju o cijepljenju.
Religijski se aspekt dodatno komplicira u Islamu i Judaizmu: osim pitanja abortiranih ljudskih stanica, otvara se i pitanje drugih sastojaka cjepiva, onih koje te vjere zabranjuju vjernicima. Svinjetina je izvrstan primjer, jer je univerzalno zabranjena pripadnicima obje ove religije, no tumačenja i izuzeća su prilično slična:
Islam
Islam zabranjuje svojim vjernicima svinjetinu i alkohol kao haram (nedozvoljeno). Sukladno tome, sve što sadrži preparate od svinje, alkohol, i druge haram stvari također je haram. No, iznimka postoji u slučaju lijekova i liječenja: ako postoji lijek koji sadrži haram stvari, a ne postoji dobar alternativni halal (dozvoljen) lijek, vjernicima se uzimanje lijeka za potrebe liječenja ne uzima za grijeh; isto tako, ako je količina haram stvari (poput alkohola) u lijeku takva da ne izaziva primarni efekt haram stvari (tj. osoba se ne može napiti uzimanjem lijeka koji sadrži alkohol), takav je lijek također dozvoljen. U načelu, briga o zdravlju pojedinca važnija je od pitanja je li nešto haram ili halal ako lijeku nema alternative; s druge strane, interpretiranje religije u Islamu nije centralizirano, pa su moguća odstupanja od zajednice do zajednice. Da islamski vjerski vođe cijepljenje shvaćaju ozbiljno pokazuje i činjenica da su jedan od preduvjeta za pristupanje Hadžu i – potvrde o cijepljenju.
Judaizam
Judaizam zauzima vrlo sličan stav, te ga dodatno obrazlaže primarno Pikuach nefesh principom po kojem je ljudski život (tj. očuvanje istog) iznad svih zakona, uključujući i mnoge vjerske zakone. Izuzeti su blasfemija, neprilični spolni kontakti i ubojstvo. Cijepljenjem se osoba štiti od loših posljedica po zdravlje, pa i smrtnog ishoda. Sadržina cjepiva pritom je od manje važnosti; također, postoji tumačenje kako sastojci cjepiva jesu dio lijeka, a ne hrane, pa se stroga pravila kosher prehrane na njih ne odnose.
Unatoč tome, svjedočili smo otporu ortodoksnih židovskih zajednica prema cijepljenju protiv ospica, što je posljedica činjenice da u Judaizmu također postoje različite struje i načini razmišljanja.
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako tri prominentne monoteističke religije današnjice okvirno dijele isti stav: iako su neki sastojci cjepiva sporni, cijepljenje je važan medicinski postupak koji je preporučen vjernicima radi zaštite njihovog zdravlja, a zaštita zdravlja važnija je od problematike spornih sastojaka cjepiva. Time se zajednice ne odriču moralne dvojbenosti sastojaka, pa je preporuka da se, ako je moguće, koriste lijekovi i postupci koji isključuju sporne sastojke. Ako to nije moguće, vjernicima je dozvoljeno koristiti ono što postoji.
Napomena: ova tumačenja, kako smo u tekstu mogli vidjeti, nisu univerzalna, pa ako pripadate zajednici koja nema centraliziranu doktrinu (poput katoličke crkve), najbolje je o tom pitanju porazgovarati s vašim lokalnim svećenikom: pravila vaše zajednice mogu, ali ne moraju biti u skladu s gore navedenim zaključkom.
Reference:
https://www.nytimes.com/2019/
https://www.immunize.org/
https://www.historyofvaccines.
https://www.vaxbeforetravel.com/level-1-travel-vaccine-requirements-updated-pilgrims-attending-hajj
https://www.saudiembassy.net/hajj-and-umrah-health-requirements
ᐧVisits: 1302