27
Feb
2019
2

Momo izazov, ili zašto roditelji ne bi trebali djeci dozvoljavati da bez nadzora gledaju crtiće online

Da na on-line svijetu postoji zbilja svašta već odavno znamo, kao što već dugo znamo da je Internet pravi e-divlji zapad. Svašta se tamo nađe, mnoštvo pametnih i dobrih stvari, ali i boleština svakakvih. Uostalom, svatko tko je ikad čitao komentare ispod vijesti na domaćim portalima zna da to nije mjesto za osjetljive (ili normalne).

No, jedna je stvar kad se odrasle(?) osobe igraju virtualnog puškaranja između partizana i ustaša, kozojeba i leftarda, vjernika i ateista… posve je druga stvar kad se na udaru neprimjerenih stvari nađu djeca.

Djeca su znatiželjna, sve ih zanima, ali mnogo što ne razumiju i nisu zrela; njihov je dječji svijet, veseo i šaren, pun cvjetića i pčelica, ali isto tako i strahova od stvari koje ne razumiju, strahova koje nisu u stanju kontrolirati i odagnati, stvari koje ne mogu razložiti i koje na njih mogu itekako negativno utjecati.

“Momo izazov” je još jedna od malicioznih, opasnih gluposti u koje se klinci znaju upustiti iz znatiželje, ili zbog izazova. Izvorno, riječ je o kontaktu na WhatsApp aplikaciji: spojite se sa tom osobom i onda vas ona praktički mentalno zlostavlja. Eto, to. Ništa više, niti manje od toga. Beskonačna glupost bilo kojoj zreloj osobi, no u svijetu tinejdžera stvari su postavljene drugačije.

Zatim imamo poseban krug pakla za bolesne umove koji u crtiće namijenjene najmanjima ubacuju odvratne stvari, poput Peppe Pig koja si kopa oči:

 

Ovo je drastičan, ali nažalost ne i jedini primjer kontaminacije inače primjerenog dječjeg programa tvorevinama poremećenog uma. Ovakvih primjera ima dosta i nije ih jednostavno naći, ali uz malo truda moguće je. Jednako tako je moguće da dijete u svom lutanju on-line svijetom slučajno naleti na ovako nešto.

Momo je trenutno popularna varijacija na temu: negdje u videu ubačena je slika glave sa izbuljenim očima, a dječji glasić pjevuši u ritmu dječje brojalice pjesmicu o tome kako će Momo doći i ubiti dijete koje gleda video. Sve je napravljeno tako da sliči tipičnim B horrorima, jeftine produkcije (nije potrebno ništa više od fotografije i nekoga voljnog snimiti pjesmicu) ali opasnog efekta.

Kakvo je to zlo biće koje nam gleda djecu i želi ih pobiti? Slika, priznajem, izgleda vrlo efektno i poprilično je creepy i odraslim osobama, a kako tek ne bi djeci.

No, tek kad vidimo cijelu fotografiju stvari malo sjednu na svoje mjesto:

Riječ je o skulpturi! Očekivano, japanske produkcije, ali ipak samo skulpturi. Naziv joj je “Majka ptica” i uistinu je onako, malo… nije za pokazivati maloj djeci. Autorica vjerojatno nikad nije ni sanjala da će njen umjetnički rad biti iskorišten za ventiliranje nečijeg duševnog poremećaja na Internetu.

I eto, dovoljna je jedna fotografija, jedan poremećen um i puno zle volje, pa da se umjetnost pretvori u primjer koliko duboko ljudska bića mogu pasti.

Nažalost, iako je YouTube nedavno izdao Kids verziju svojeg softvera koji bi trebao dozvoljavati prikazivanje samo provjerenog materijala koji je siguran za mališane, vrlo brzo našao se na udaru kritika zbog nemogućnosti da filtrira upravo ovakve sadržaje. Ruku na srce, u ogromnoj količini materijala teško je napraviti algoritam koji će bez pogreške prepoznavati umetanja video materijala, a posebice je teško automatizmom prepoznati puno suptilnije mentalne manipulacije slikom ili zvukom. Ručno pregledavanje nema puno smisla, jer kako sam rekao – količina on-line materijala je ogromna.

 

Postoji samo jedno kvalitetno rješenje: roditelji ne bi smjeli dozvoliti djeci da gledaju on-line stvari (pa ma kako nevino izgledale) bez njihovog nadzora. To je vjerojatno nemoguće postići bez apsolutne posvećenosti 24/7 samo vlastitom potomstvu (a vjerojatno bi bilo i kontraproduktivno i za roditelje i za djecu), no postoji i druga opcija: kupnja originalne kolekcije video zapisa o dječjem omiljenom liku, jer si izdavač neće dozvoliti ovakve stvari, dok besplatni on-line sadržaj na popularnim servisima uvijek može potencijalno skrivati ovakva i slična “iznenađenja”. Alternativno, postoje programi koji mogu “skinuti” video na lokalno računalo ili tablet. (neću ih imenovati jer je “skidanje” video zapisa problematično glede autorskih prava, pa guglajte sami) Roditelji koji su dovoljno jeftini da ne žele kupiti originalnu seriju od izdavača (i tako podržati autore koji stvaraju djela koja se njihovoj djeci sviđaju) mogu tako sami pregledati materijale i one koje smatraju prihvatljivim spremiti lokalno.

Što god odlučili, imajte na umu da je davanje apsolutne slobode djeci u pristupu on-line sadržajima vrlo riskantna stvar: nije upitno hoće li djeca naići na nešto što je za njihove godine neprimjereno ili čak opasno, već je to samo pitanje vremena. S druge strane, zabrane i odricanja mogu biti jednako tako loši, pa rješenje nije niti u zabrani korištenja on-line sadržaja. Softver za kontrolu pristupa je vrlo nepouzdan (vrlo, jer je jedina mjera pouzdanosti 100% zaštite, ništa manje od toga) i ne možete se osloniti na to da softver bude anđeo čuvar vašeg djeteta. To možete biti samo vi sami, i zato je vrlo važno da dobro znate što se sve u on-line okolini vašeg djeteta nalazi i reagirate kad se za tim ukaže potreba.

2

Hits: 1410