(Ovo je moj prvi tekst objavljen na Monitoru, u siječnju 2009. godine; gospodarska kriza u punom zamahu, kod nas se i dalje svi prave kao da se ništa ne događa, Rohatinski kao tadašnji guverner HNB vuče poteze, postaje popularan – do kad?)

 

Željko Rohatinski, samozatajni guverner HNB-a, nedavno je dospio u svjetlost reflektora. Dobio je, naime, nagradu. Nevažnu, svjetsku nagradu. Kako je do nedavno u domaćim vodama, zbog svoje tvrdoglave upornosti, uglavnom dobivao pokude i mrke poglede, od Premijera i Predsjednika, sve do anonimnih bankovnih analitičara, ovako nagla i za domaću javnost neočekivana potpora ekonomskih stručnjaka ipak malo bolje potkovanih od našeg Ministra financija – postala je jedna od udarnih vijesti.

Čovjek tvrdoglavac, mrgudni guverner Narodne banke, škrtac koji čvrsto drži financijske uzde u rukama i ne dozvoljava prpošnim mladim bankarskim stručnjacima da se razigraju (tuđim novcem) – preko noći postao je “naš Roha”.

I neka, zaslužio je. Rohatinski je dobio svojih pet minuta slave spašavajući našu kolektivnu financijsku zadnjicu. Istina, trebalo je priznanje uglednih svjetskih stručnjaka da se i nama “upali lampica”, ali nikad nije kasno – za sve te godine pritiska, podmetanja, razvlačenja i navlačenja, konačno je stigla zaslužena nagrada. Nema veze što ju nije dobio od svojih sugrađana prije nego je dobio svjetsku.

Skromne prirode, “naš Roha” neće postati celebrity poput naše Simonice, niti će vjerojatno u lokalnom bircu svima na nos nabijati kako je on eto baš super, već će nastaviti raditi svoj posao, ovaj put naoružan štitom priznanja koji će ga barem malo zaštititi od politike i političara.

I svijet se vrti dalje, barem još neko vrijeme.

Nažalost, i ova medalja ima svoju drugu stranu. Naš Roha je, naime, samo čovjek. Nikako nije svemoguć, i nema na raspolaganju beskonačnu količinu aduta koje će iz rukava izvući svaki puta kada nama zaškripi. Javnost ga, čini se, ne percipira tako, već kao Super Rohu, moćna superjunaka koji će nas štititi od zvijeri zvane gospodarska kriza i u epskim bitkama pobjeđivati, a mi ćemo mu pljeskati, tapšati ga po ramenu i – nastaviti dalje.

Tako ga, posve je očito, tretira i Vlada. U trenucima krize koja nemilosrdno šiba razvijenim i onim manje razvijenim zemljama, Vlada ulaže minimalne napore da obuzda silaznu spiralu, a uistinu čini se kako, ne znajući što učiniti, pušta stvari da idu svojim tokom. Pasiviziranoj i neukoj vlasti ovaj događaj došao je kao naručen – javnost će još neko vrijeme biti umirena činjenicom da imamo najboljeg guvernera narodne banke na svijetu, prema tome – što nam se lošega može dogoditi?

A može, i hoće. I Vlada i građani žive u zabludi da je tu Super Roha, junak koji će riješiti sve naše nedaće, a mi – mi se nećemo morati mijenjati, mi možemo nastaviti po starome. Ima tko će u ovoj zemlji paziti na tečaj kune!

Ovakvo samozavaravanje vrlo je opasno. Guverner narodne banke ima u svojim rukama definiran stroj čijim polugama može utjecati na monetarnu politiku, ali taj stroj nije svemoguć. Rohatinski sam ne može ovu zemlju izvući iz krize. Ne zaboravimo da mi, čak i u trenutku profesionalnog trijumfa i međunarodnog priznanja Željku Rohatinskom, klizimo niz brdo. Najzad, Rohatinski nije dobio nagradu što je Hrvatsku uspio sačuvati od krize, već zato što je uspio ublažiti posljedice. I to samo one na koje je mogao utjecati. A svaku kvalitetnu krizu čini više od financijskih poteškoća, i to će nam uskoro vjerojatno svima postati jasno, nažalost na vlastitoj koži. Super Roha ne može poraziti krizu. To ne bi mogao učiniti ni Turbo Super Roha. Jedini način da krizu pobjedimo je da svi zajedno upremo.

Te jednostavne činjenice, čini se, nismo svjesni. Vlada ne daje jasne znakove da ima ikakav smislen program protiv krize, poslodavci namjeravaju kratkoročnim mjerama otpuštanja radnika ublažiti direktan udar na profit, radnici još uvijek vjeruju kako je štrajk nasljeđe komunizma, a iskreno – neki još uvijek vjeruju da žive u komunizmu, pa će bez rada dobiti plaću. Građani dižu kratkoročne kredite i zadužuju se više od mogućnosti. Svi oni zajedno očekuju da “naš Roha” za njih sredi stvar. Mahne čarobnim štapićem. Lupi gramzive bankare po prstima. Održi kunu najjačom i najstabilnijom valutom na svijetu. Neki se, ne nužno dobronamjerni, možda nadaju kako će postati i novi Ante Marković.

Takvo stanje je, nažalost, neodrživo. Guverner Narodne banke nije Premijer, niti je zamjena za nefunkcionalnog Ministra financija. Super Roha će u nekom trenutku neminovno istrošiti svoj stroj, i stvar će vjerojatno naglo krenuti na gore. Mogli bismo se preko noći naći u novom hrvatskom gospodarskom čudu – prikazu vlastitih stvarnih mogućnosti i gospodarske snage.

U tom trenutku, kada nam konačno sine gdje su nas odvele sve ove godine nerazumne potrošnje i politikantskih gospodarskih odluka, ono što će nažalost vjerojatno prvo stradati je – “naš Roha”. Razočarani u čovjeka koji nije ispunio njihov san o vječnom gospodarskom čudu, političari ali i obični građani dobit će Pedra za vješanje – dojučerašnjeg superjunaka. Rohatinski će postati razočaranje, ljudi će pričati kako “… on i nije tako sposoban kao što misli…”, političari će prati ruke jer – ako je takav stručnjak omanuo, pa kako neće oni (ali svejedno glasujte za njih). A “naš Roha”? Za njega ne brinem – pametni i sposobni uvijek nađu mjesta. Ne nužno u istoj državi.

Visits: 211