12
Dec
2021
0

Genocidno domoljublje

Pažnja: ovo je politikantski tekst. Osobe lako uvredljive, one tanjih živaca i svi oni pametni ljudi kojima domaća politika ide na živce, neka ne čitaju ovaj tekst.

Hrvoje Zekanović, donedavni predsjednik Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista, nedavno je pozvao ljude na cijepljenje. Pozvao ih je vrlo nedvosmislenom porukom, bez uvijanja i dvosmislenih fraza.

Hrvoje Zekanović, donedavni predsjednik Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista, zbog tog je svog istupa kažnjen je razrješenjem s te pozicije; izvedeno je to fantastičnom brzinom, što svjedoči o količini mulja kojeg je uzmutio tom svojom izjavom.

Zekanović i ja imamo malo dodirnih točaka: njegovi politički stavovi i moji jako se razlikuju. No, ovo je jedan od onih rijetkih trenutaka u kojima se slažemo: cijepljenje spašava živote.

Cijepljenje spašava živote Hrvata i Srba, bjelaca i crnaca, manjina, homoseksualnih i biseksualnih, pa i heteroseksualnih osoba. Cijepljenje, naprosto, spašava živote, i to indiskriminatorno, ne gledajući tko je koje vjere, boje kože ili kvalitete krvnih zrnaca. Spašava glasače HDZ-a jednako kao i glasače SDP-a, pa i glasače Suverenista. Tim svojim istupom Hrvoje Zekanović približio se onom istinskom humanizmu koji radi u korist svih, a ne samo nečijih partikularnih interesa.

Nagrađen je, od strane desne političke opcije, statusom heretika: njegove su ideje deklarativno odbačene jer nisu u skladu s kanonom desne političke misli i, što je posebno apsurdno u trenutku dok desna opcija jadikuje o režimskom zatiranju slobode govora, jer se usudio izreći vlastito mišljenje, iskoristiti svoje pravo na slobodu govora.

Ovo nije komentar o Zekanoviću. Ovo je komentar o hrvatskoj snažno desnoj političkoj opciji. A ta ekipa, bjelodano je sad pokazano, ima (posve očekivano, prim.a.) dvostruka mjerila. Ona koja vrijede za njih, i ona koja vrijede za sve ostale. S jedne strane pokušavaju se prikazati borcima za slobodu, boreći se protiv Covid potvrda, busajući se u prsa dok grme o ustavnim slobodama dok s druge strane ranjivim dijelovima društva (žene, trudnice, manjine, izbjeglice, LGBT osobe, you name it) nastoje nametnuti zabrane i ograničenja. To nije ništa novo, niti je dosad bilo posebno skrivano, ta težnja da se silom čelične državne ruke (upravljane njima, ako je ikako moguće) nameću pravila onima koji ne pripadaju istom plemenu.

Ono što jest novo, i što ovaj razvoj događaja pokazuje i dokazuje, jest to da političarima s desnog ruba političkog spektra zapravo nije stalo ni do građanstva, čak ni do onih “pravih, arijevskih” Hrvata koji bi ipak trebali biti dijelom neke desničarske utopije o benevolentnom diktatoru koji svoj narod čiste rase vodi u tisućugodišnji Re… hm, Republiku.

Svojim stavom protiv cijepljenja, desne snage jasno su se deklarirale kao nazadna snaga kojoj interesi građanstva nisu primarni cilj, i koja građanstvo vidi u bandićevskom stilu: kao glasove, vrijedne tek jedan dan svake četiri godine; resurs koji daje legitimitet njihovoj dinastiji. Dapače, svojim manipuliranjem u vrijeme svjetske zdravstvene krize, pokušajem hvatanja štogod glasova jadnih i zavedenih ljudi što padaju na populističke fore, hrvatska desnica pokazala se ozbiljno opasnom po sam hrvatski narod, u razini alternativnih lešinara koji smrtno bolesnim ljudima prodaju svoje alternativne pripravke uz lijepu priču punu nade u stopostotno ozdravljenje.

Nema se tu više što posebno dodati, kako bi rekli mnogi komentatori na društvenim mrežama: “pametnom dosta”. Zanimljivo je kako ljudi kojima su usta prepuna domoljublja, brige za domovinu, brige za narod, koji pate i krvare u državotvornim prigodama i svoju dušu iscjeđuju za političkim govornicama, jesu spremni tako olako prepustiti vlastiti narod eugeničkom principu preživljavanja najjačih, i kako bez zrna duševne grižnje promatraju broj od preko deset tisuća sugrađana preminulih od opake bolesti. Jer to je ipak samo statistika, tek jedan broj – i ne tako velik, žrtva koja je morala pasti za veću slavu nacije i boljitak preživjelih. Slabi su morali umrijeti da bi nacija bila zdravija – ili tako nekako, već tako neko opravdanje. Naprosto, prepuštanje ljudi njihovoj sudbini. Kako im Bog da.

Patetični “borci za slobodu”, koji nemaju nikakvo rješenje za ovo stanje osim navedenog eugeničkog pristupa, sutra će vas ponovo pitati da im date glas na izborima. Pričati će stare priče, zazivati duhove prošlosti, prijetiti se neprijateljima ovim i onim, i ponovo će oni biti najveći domoljubi, najjači, zapravo jedini sposobni izvesti državu iz krize i uvesti je u novo zlatno doba. Mamiti će vas lijepim obećanjem o “novoj Švicarskoj”, suverenoj i snažnoj zemlji sretnih ljudi. Kad dođe to vrijeme, sjetite se njihove strategije borbe protiv pandemije.

0

Hits: 163

1 Response

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.