Malo je ljudi upoznato s mogućnošću ograničavanja uvida u zdravstveni karton. To zapravo ne bi trebao biti nikakav problem kad bismo mogli očekivati da zdravstveni djelatnici drže do visokih etičkih načela i najboljih uzusa svoje struke. U uređenom sustavu korisnik se može osloniti na profesionalizam i pokloniti povjerenje mnogim profesionalcima koji brinu o nečemu što je tako važno kao korisnikovo zdravlje.

No, što kada se to povjerenje zloupotrijebi? Poznati hrvatski epidemiolog, javnosti poznat kao jedan od vodećih epidemioloških stručnjaka za vrijeme pandemije Covida, i javnosti puno manje poznat kao omiljena meta govora mržnje antivaksera i njihovih gurua od pandemije pa do danas objavio je sliku (kasnije povučena zbog konzultacije s odvjetnicima) koja pokazuje kako je njegove medicinske podatke pretraživala osoba koja za to nije bila ovlaštena.

Je li to problem? Je, to je ogroman problem. Osobni zdravstveni podaci vrlo su osjetljive informacije i ne smiju biti dostupne nikome tko nema jako dobar razlog za pristup istima. Podaci o zdravlju neke osobe koje završe u pogrešnim rukama mogu nanijeti nemjerljivu štetu toj osobi: od osude ili podsmjeha okoline pa sve do nemogućnosti dobivanja posla i razaranja obitelji.

Zato se ni sa čijim zdravstvenim podacima ne smijemo igrati. No, kao i svaki sustav i zdravstveni je sustav nesavršen, pa u njemu može biti osoba koje ni etički uzusi ni edukacija neće spriječiti da gurnu nos tamo gdje ne bi smjeli. Razloga za to može biti raznih: razlozi mogu biti političke naravi jer netko možda želi saznati kakvu prljavštinu o političkom protivniku, ili pak mogu biti osobne naravi jer se kriminalcu netko osobno zamjerio; mogu biti i financijske naravi jer je kriminalac dobio novce da iskopa podatke i preda ih naručitelju, a mogu biti i razne varijacije plemenite namjere, od iskrene želje da se nekome pomogne pa do igranja forenzičkog istražitelja koji će razotkriti kakav organizirani kriminal.

No, kako se zaštititi od takvih? I, trebamo li se zaštititi? Je li tako širok pristup našim zdravstvenim podacima uistinu opravdan i nužan, je li uopće nužan? I ako već možemo ograničiti prava pristupa jer na to imamo pravo, možemo li sami sebi napraviti štetu zbog vlastite paranoje?

Na ta pitanja nemam odgovor, niti bih ga se usudio dati. Svatko od nas ima svoje razloge i svoj medicinski karton. No bilo bi dobro znati da možete, i gdje možete svojom voljom odlučiti tko smije pristupati vašim medicinskim podacima.

Sam postupak nije kompliciran: potrebno je prijaviti se na stranicu portal.zdravlje.hr i tamo se prijaviti s odgovarajućim vjerodajnicama. Po prijavi pojaviti će se glavna radna ploča portala, a na vama je da kliknete na “postavke“:

Prikazati će se ploča s postavkama, gdje ćete uočiti postavke privatnosti:

Što izabrati? Što je više plavih izbora (“omogućeno”), to je liječnicima u sustavu lakše doći do vaših podataka. No, to isto tako znači i da je to više liječnika u mogućnosti neovlašteno pristupiti vašim podacima.

Odlučite li se mijenjati ove postavke, dobro razmislite. Ponekad je dostupnost medicinske dokumentacije od životne važnosti, pa svoje odluke donesite pažljivim vaganjem privatnosti i korisnosti u slučaju nužnosti.

  • Hitna pomoć – ne znam kako vi, ali ja želim da hitnjaci u slučaju potrebe imaju na raspolaganju sve moje zdravstvene podatke;
  • Izabrani LOM – ako njemu nećete dati pristup vašim podacima, kome ćete? Liječnik obiteljske medicine predstavlja kariku koja povezuje zdravstveni sustav i vas;
  • Svi liječnici obiteljske medicine – pa, zgodno kad vašeg LOM-a nema, ali ne i nužno – smanjite količinu znatiželjnih očiju, ali pripazite kad vaš LOM ode na godišnji odmor jer zamjena možda neće biti u mogućnosti pristupiti vašim podacima;
  • Izabrani stomatolog – zgodno, no ako koristite privatne stomatološke usluge i svog izabranog stomatologa niste nikada vidjeli…
  • Svi stomatolozi – ovo ima opravdanja u slučaju da vam treba hitna stomatološka usluga a do svog stomatologa ne možete;
  • Svi liječnici školske medicine (*) – slično kao i svi liječnici obiteljske medicine – ako imate svog školskog liječnika onda je to ta osoba, ovi ostali baš i ne (no, to može biti problem ako vaš školski liječnik ode na godišnji, pa trebate otići kod zamjene);
  • Svi liječnici medicine rada – imate li kroničnih problema vezanih uz posao, ovo će vjerojatno trebati biti omogućeno; u suprotnom baš i ne.
  • Liječnici u SKZZ i bolnicama – svi specijalisti i bolnički liječnici koji trebaju dobiti uvid u vaše medicinske podatke nalaze se ovdje. Bilo koja intervencija nakon LOM-a zahtjeva prisutnost (i pravo pristupa podacima) liječnika koji se nalazi u ovoj kategoriji. Ovo zato ima itekako smisla imati omogućeno, iako je vjerojatno gore opisani upad u privatnost nastao baš ovim putem;
  • Ljekarnici – oni vaše podatke o lijekovima imaju u CEZIH-u i ovo vjerojatno možete bez bojazni isključiti.

Polja pristupa iz EU-a ima smisla držati uključenima samo ako se liječite u inozemstvu ili često putujete unutar EU pa vam se može dogoditi da zatrebate liječničku pomoć. Ako ste više starosjedilački lokalpatriotski tip koji ne putuje daleko od vlastitog doma ove mogućnosti možete isključiti jer višestruko povećavaju broj osoba koje bi bile u prilici na nezakonit način pristupiti vašim medicinskim podacima.

Što uključiti, a što isključiti? Treba li išta uopće dirati? Odgovor nije lak. U načelu, u sustavu koji drži do etike i profesionalizma o ovome ne bismo trebali razmišljati jer bismo znali da je sustav dizajniran tako da nas maksimalno zaštiti od zlouporabe. No, pokazalo se kako sustav pati od velike manjkavosti jer podrazumjeva da zloupotrebe neće biti (ili ga naprosto nije briga). Ni ovaj se slučaj ne bi otkrio automatizmom unutar sustava jer se čini kako osim osnovnog logiranja pristupa neke finije kontrole nema.

Ovo je problem kojeg nećemo ispraviti paranoičnim zaklikavanjem postavki privatnosti u sustavu koji brine o našem zdravlju i gdje može biti i štetno, pa i fatalno napraviti kakvu glupu pogrešku zbog straha za sigurnost vlastitih medicinskih podataka. Ovo je problem sustava i sustav ga mora riješiti unutar sebe.

(*) Iz nekog razloga sustav mi daje opciju za liječnike školske medicine… drago mi je što me sustav smatra prpošnim i mlađahnim, osjećam se polaskano, rumenim se i gledam u pod – ali ta bi opcija zbilja trebala biti dostupna samo korisnicima školske dobi.

P.S. Nakon što spremite postavke i odjavite se iz sustava, učinite si uslugu i ugasite preglednik (browser). Čini se kako odjava iz sustava ne onemogućuje ponovni pristup sve dok je preglednik uključen: barem u ovom mojem pokušaju, barem danas, dogodilo mi se da sam i nakon odjave iz sustava i dalje mogao pristupati svojim podacima. Gašenje preglednika dodatni je sigurnosni korak – a to pogotovo trebate raditi na računalima koja koriste i druge osobe.

Views: 56

Comments, rants and vents